Bezbjedno radno okruženje proaktivno identifikuje potencijalne opasnosti i preduzima mjere za njihovo ublažavanje ili otklanjanje. To uključuje redovne procjene rizika, bezbjedonosne inspekcije i sprovođenje preventivnih mjera za smanjenje vjerovatnoće nesreća i povreda.

Preduzeće treba da održava radno okruženje bez rizika za zdravlje i sigurnost što uključuje da su opasnosti identifikovane i rizici kontrolisani, ljudi mogu da se kreću sigurno na radnom mjestu, da je adekvatno organizovan prostor za rad, podovi i druge površine su prikladne i rizici vezani za podizanje i prenos stvari kontrolisani, osvjetljenje i ventilacija je prikladna, rizici od rada sa hemikalijama kontrolisani, radnici nisu izloženi ekstremnim temperaturama, rad u blizini električnih aparata ili elektro instalacija je osiguran, adekvatne prostorije su obezbjeđene. Bitno je da je adekvtna oprema obezbjeđena za radnike i da se koristi (npr. u građevinarstvu i kompanijama za pakovanje se zahtjeva zaštitna kaciga i uniforme; vatrogasci moraju imati vatrootpornu odjeću koja ide uz čvrste kacige; hemičari moraju nositi zaštitne naočare dok su u laboratoriji, itd). Postavljanje znakova koji će pojačati obavezu nošenja opreme te edukacija nadzornika da se pridržavaju jednoobraznih propisa trebala bi biti aktivna od trenutka kada prvi zaposlenici uđu u radni prostor do odlaska posljednjeg radnika.

Od užurbanosti gradilišta do preciznosti zdravstvenih ustanova, sigurno radno okruženje je okosnica produktivnih i sigurnih radnih prostora. Slijedi nekoliko primjera sigurnih radnih uslova iz stvarnog svijeta u industrijama i radnim mjestima koji su savladali zaštitu svojih zaposlenika i stvaranja okruženja u kojem su sigurnost i dobrobit najvažniji:

• Sigurnost na gradilištu: građevinske kompanije koje primjenjuju stroge sigurnosne protokole, obezbjeđuju ličnu zaštitnu opremu, održavaju redovne sastanke o sigurnosti i naglašavaju mjere zaštite od pada kako bi osigurale dobrobit radnika.
• Zdravstvene ustanove: bolnice i klinike održavaju bezbjedno okruženje kroz rigorozne prakse kontrole infekcija, obuku osoblja o postupanju sa pacijentima i stroge sanitarne procedure za zaštitu pacijenata i zdravstvenih radnika.
• Proizvodni pogoni: proizvodni pogoni se fokusiraju na sigurnost mašina, procedure zaključavanja/označavanja i odgovarajuću ventilaciju kako bi se radnici zaštitili od potencijalnih opasnosti kao što su nesreće na mašinama ili izlaganje štetnim hemikalijama.
• Kancelarijski prostori: kancelarijsko okruženje promoviše bezbjednost kroz ergonomske radne stanice, mjere zaštite od požara i programe podizanja svijesti o procedurama evakuacije u požaru i prvoj pomoći.
• Poljoprivreda: farme daju prioritet sigurnosti traktora i mašina, kao i upotrebi lične zaštitne opreme za radnike koji rukuju opremom ili hemikalijama.
• Kuhinje restorana: komercijalne kuhinje održavaju sigurnost uz odgovarajuću obuku o korištenju oštrih alata, sistema za suzbijanje požara i praksi sigurnosti hrane kako bi se smanjile opasnosti poput posjekotina i opekotina.
• Skladišta: skladišta osiguravaju sigurnost kroz pravilan rad viljuškara, procedure skladištenja i mjere zaštite od pada, čuvajući radnike bezbjednim tokom rukovanja robom i mašinama.

Ovi primjeri ilustruju kako različite industrije prilagođavaju sigurnosne mjere svom specifičnom radnom okruženju kako bi zaštitile zaposlenike i stvorile sigurne radne uslove.